Hirovi i izbirljivost u jelu

Uz rast koji doživljavaju, većina male djece ima dobar apetit. Ali nije nimalo neobično da se bilo kada nakon dobi od godinu dana razvije izbirljivost u jelu.

Mala djeca, sasvim normalno, žele malo neovisnosti i kontrolu nad onim što rade i ne rade. Hranjenje je područje gdje malo dijete može reći 'ne' ili 'ne još' jednostavnim činom zatvaranja usta, izbacivanjem hrane ili bacanjem hrane na pod. Na ovaj način može dobiti i mnogo pozornosti odraslih.

Izbirljivost u jelu može se razviti na različite načine. Neka će djeca jesti vrlo malo vrsta hrane i odbiti sve što nije na tom ograničenom popisu. Ponekad će srezati kvantitetu, pa će se količina hrane koju unesu svaki dan činiti tako malenom da ćete se pitati kako preživljavaju. Mogu postati i nepredvidivi, danas navale na grah i kajganu, a sutra to odbijaju.

Izbirljivost može dovesti i do najčudnijih hirova, poput odbijanja svega što sadrži komadiće nečega, poput peciva s grožđicama. Kobasice mogu proći, ali nikakvo drugo meso. Ili, različite vrste hrane na tanjuru ne smiju se dodirivati.

Ostanite mirni!

Izbirljivost u hrani samo ćete pogoršati ako se uzrujavate oko nje. Dobro je nježno poticati dijete da kuša nove vrste hrane ili pojede još malo, ali neprestano prigovarati, vršiti pritisak ili moljakati - nije. To će samo osnažiti situaciju i vjerojatnije je da će prerasti u naviku.

Pokušajte s ovim metodama:

• Učinite obroke društvenima i sretnima: igrajte se za stolom (prije nego što poslužite hranu, ne za vrijeme jela) kako biste smirili dijete i oraspoložili ga
• I sami pojedite nešto, kako bi dijete osjetilo da ovo radite zajedno. Možda bude htjelo jesti isto što i vi
• Poslužite male količine hrane koju vaše dijete inače odbija – tek jedno ili dva zrna graška ili tanak komadić nekog povrća. Nastavite mu pružati priliku da to kuša
• Nemojte inzistirati na praznom tanjuru, već dopustite djetetu da jede što želi i nakon što bude očito da je završilo, maknite tanjur
• Hrana za prste znači da se dijete može samo hraniti – mnoge bebe zapravo počnu uživati u hrani tek nakon što je mogu primiti, osjetiti kakva je na dodir i pogledati oblik. Mala djeca nauče sama koristit žlicu s otprilike 18 mjeseci
• Nemojte se naljutiti ili uzrujati ako dijete nešto odbije. Napravite li veliku stvar oko toga, možda samo to još žustrije odbije
• Ne ulazite u nemoguće dogovore - 'dobit ćeš puding ako pojedeš ovo do kraja.' Malo dijete ne može u potpunosti shvatiti ovakav dogovor
• Držite se rutine od tri obroka dnevno, uz grickalice i piće između svakoga.

Odbijanje jela

Većina zdrave djece uspije jesti dovoljno, čak i kada prolazi kroz izbirljive periode. Ali nekolicina postane pothranjena jer je toliko svojeglava da će se oduprijeti svakome tko pokuša kontrolirati njihov unos hrane.

U težim slučajevima, to može dovesti do problema s rastom i uhranjenošću. Djetetova potreba da brani svoj teritorij gotovo da je važnija od prirodnog poriva za hranom.

Tada će vaš a patronažna sestra ili liječnik vrlo ozbiljno razmotriti ovako ograničenu prehranu. Htjet će provjeriti visinu i težinu, a ako stopa rasta vašeg djeteta previše uspori, vjerojatno će vam ponuditi podršku i savjet.

Prema velikom istraživanju u Ujedinjenom Kraljevstvu, posvećenom pronalasku najboljeg lijeka protiv usporenog rasta, koje se ponekad naziva i poremećajem rasta, kod tri posto djece  u dobi između devet mjeseci i dvije godine identificiran je problem u rastu koji je povezan s nedovoljnim unosom hrane. Tim je proučavao ovu djecu i polovicu liječio uz potporu i savjete patronažnih sestara o prehrani i ponašanju. Druga polovica nije liječena. Rezultati su pokazali da se nešto više od polovice (55 posto) djece kod koje se nije interveniralo, do treće godine oporavilo od usporenog rasta, a do tada se oporavilo 76 posto liječene skupine. Znači, isplati se poduzeti nešto kad se pojavi ozbiljan problem, radije nego samo ostaviti dijete 'da to preraste'.

Razgovarajte s patronažnom sestrom ako dijete bude uporno odbijalo hranu i bude vam se činilo da zbog toga sporije raste. Ako postoji problem, a možda ga i nema, budući da neka djeca imaju prirodno slabiji apetit, patronažna sestra možda vas uputi na posebnu pomoć ili vam da savjete poput ovih: djetetu poslužite male porcije kako ga ne biste preopteretili, ostanite mirni ako odbije hranu i pohvalite ga, ali ne pretjerano, ako pojede nešto bez komplikacija.

Namamite dijete tanjurom raznovrsne hrane koju ste narezali na male komadiće. Pokušajte sa stvarima poput sušenih marelica ili breskvi, čipsa, tankih komadića hladnog mesa, komadića povrća, tjestenine, kockica ili štapića kruha, kriški mandarine, kockica jabuka, krušaka i narezane banane.

Ako mislite da vaše dijete ne jede dovoljno da ostane zdravo, ponekad može pomoći ako napravite popis toga što je pojelo tijekom dva ili tri dana. Možda se iznenadite. Saznanja podijelite s patronažnom sestrom i upitajte je ima li nedostataka. U nekim će vam slučajevima savjetovati da djetetu date vitamine ili mineralne nadomjestke.